Gorki okusi rata i poraća: Utjecaj Drugoga svjetskog rata na opskrbu i prehranu stanovništva

Život stanovništva na hrvatskomu području od kraja 1930-ih do početka 1950-ih godina znatno su obilježile mjere racionirane prehrane, obaveznoga otkupa, oduzimanje hrane i imovine. Te mjere bile su ponajprije vezane uz Drugi svjetski rat – vojne, političke i gospodarske prilike koje su prije i tijekom rata te poslije njegova završetka potakle velika stradanja i patnje civilnoga stanovništva.

Državne vlasti određivale su raspodjelu dnevnih, tjednih ili mjesečnih obroka hrane za ljude i stoku te opskrbu obućom, odjećom i drugim potrepštinama. Kontrolirale su proizvodnju i prodaju hrane, posebice žitarica i mesa i određivale maksimalne cijene za pojedine proizvode. Imperativ tijekom rata i u poraću bio je zadovoljiti potrebe vojske. Tijekom rata prvo su se u gradovima javile veće nestašice hrane, a oskudice i glad zahvatili su posebice nerodna područja, Liku, Dalmaciju, Hrvatsko primorje i Hercegovinu, koja nisu mogla ni u mirnodopskim uvjetima proizvesti dovoljno hrane za svoje stanovništvo – osobito žitarica. 

Uništavanje usjeva i uskladištene hrane, rušenje prometnica kao i nedostatak prijevoznih sredstava za željeznički i cestovni promet onemogućavali su redovitu opskrbu stanovništva. Vojne akcije okupacijskih vojski i oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske imale su za posljedicu uništavanja usjeva, hrane i stoke. Na loše rezultate obaveznoga otkupa tijekom rata utjecala je nevoljkost seljaštva na prodaju proizvoda zbog nepodržavanja vlasti NDH-a, niskih cijena otkupa, visokih cijena prehrambenih artikala koje nisu sami proizvodili te nestašica petroleja, obuće, odjeće, sapuna i drugih potrepština. 

Manjak radne snage zbog novačenja u različite vojne postrojbe i otpremanja u pravilu na prisilni rad u Njemački Reich imali su značajan utjecaj na gospodarske i političke prilike tijekom rata. Hrana je bila važna za ratnu promidžbu i bila je sredstvo kojim se kažnjavalo ili nagrađivalo ponašanje stanovništva. Važna okosnica u promidžbenomu radu komunista koji su predvodili NOV bile su parole da se prikupljenom hranom podmiruju potrebe okupatorskih vojski i njihovih domaćih suradnika te je stanovništvo pozivano da hranu skriva ili uništava. Racionirana opskrba posebice hranom bila je puno značajnija za gradsko stanovništvo, osobito one koji nisu imali nikakve prinose – povrće, voće ili žitarice. Količine kruha, brašna ili žitarica određivane su pretežno za dnevnu potrošnju po osobi, a taj se iznos kretao od sto i pedeset do tristo grama. Stanovništvo je kategorizirano prema težini posla kojega su obavljali, pa su radnici na teškim fizičkim poslovima dobivali najveće količine hrane. Mesni obroci trebali su biti dostupni jedan ili dva puta tjedno u manjim količinama, što se također teško provodilo zbog manjka stočnoga fonda koji se usmjeravao ponajprije za potrebe vojske. Oduzimanje imovine i dobara bila je mjera koju su državne vlasti NDH-a provodile kao dio rasne politike i progona Židova i Roma te kaznu prema ustanicima i njihovim obiteljima, među kojima je bilo brojno srpsko stanovništvo koje je razvlašćivano i zbog dogovora o razmjeni stanovništva – useljavanja slovenskoga i iseljavanja srpskoga stanovništva. I svi oni koje je NOV smatrala „narodnim neprijateljima“ bili su izloženi raznim oblicima oduzimanja hrane i imovine – konfiskacija je bila kazneno-pravna mjera protiv „narodnih neprijatelja“, a rekvizicija bila je prisilna mjera uzimanja viškova za potrebe vojske i civila uz priznanicu. 

Socijalna revolucija započeta tijekom rata provodi se u punomu opsegu po njegovomu završetku. Oduzimanja imovine i drugih dobara nastavlja se kao kazna za ratne zločine i za neprijateljstvo prema NOP-u. Njemačkomu stanovništvu kolektivno su oduzeti imovina i građanska prava uz malobrojne iznimke. Imovina klasnih neprijatelja od seljaka do industrijalaca oduzimana je vlasnicima bez obzira na etničku/nacionalnu pripadnost na temelju više zakonskih odredbi. Uz racioniranu prehranu provodio se i obavezni otkup protiv kojega su se neki seljaci i pobunili, a vlast je odgovorila represivnim mjerama. Pomoć UNRRA-e u poraću, u hrani, lijekovima, medicinskoj opremi, odjeći i obući ublažavala je oskudicu i bolesti, koji su i nadalje bili glavna obilježja života civilnoga stanovništva. 

Fotografije vezane uz temu