Kada je riječ o iseljenicima u svakodnevnomu govoru najčešće im se pristupa kao homogenoj zajednici, a identitet im se uglavnom pripisuje automatski na temelju etničkoga podrijetla. No time se zanemaruje utjecaj brojnih čimbenika na proces razvoja njihova identiteta te izrazita heterogenost iseljeništva po brojnim osnovama. Ovakav pristup pojednostavljuje izrazito složen i dinamičan proces oblikovanja dijaspore te je u velikomu broju slučajeva jednostavno pogrešan. Posebno to do izražaja dolazi kada se potomcima iseljenika automatski pripisuje hrvatski identitet, odnosno identitet zemlje podrijetla koji oni nerijetko uopće ne osjećaju. U manjoj mjeri ova pojava može se primijetiti i kod samih iseljenika nakon radikalnih promjena društveno-političkoga sustava u zemlji podrijetla, kao što je primjerice u hrvatskomu kontekstu označilo osamostaljenje, odnosno raspad Jugoslavije. Dio iseljenika i dalje se nastavio snažno poistovjećivati s jugoslavenstvom. Stoga uvijek valja imati na umu kada se govori o iseljenicima i njihovim potomcima da etničko podrijetlo ne podrazumijeva nacionalni identitet. On se razvija u dinamičnomu međuodnosu niza čimbenika pri čemu društveni kontekst zemlje useljenja ima najsnažniji utjecaj na njegovo oblikovanje i evoluciju od pojedinca do pojedinca.
U ovomu kontekstu moguće je problematizirati i sam pojam „iseljenik“, koji se prema općeprihvaćenomu pravilu upotrebljava i za osobe koje su zaista iselile, ali i za njihove nasljednike rođene u zemljama useljenja njihovih roditelja. Moguće je prema tomu principu problematizirati i termin „povratništvo“ u slučaju useljavanja pripadnika druge, treće i sljedećih dijasporskih generacija jer oni nikad nisu živjeli u Hrvatskoj pa je povratak tek simboličan izraz. Ipak ovi izrazi su se udomaćili. Cilj ovoga kratkog teksta nije inzistirati na dosljednijoj upotrebi preciznijih pojmova, ali za bolje razumijevanje teme i povijesnoga razvoja hrvatske dijaspore valja imati na umu ove terminološke nejasnoće i okvir analize.
Dodatno u slučaju hrvatskoga iseljeništva taj pojam ne obuhvaća isključivo osobe koje su napustile područje Republike Hrvatske i njihove potomke. Sastavni dio zajednica predstavljaju i iseljenici sa širega geografskog područja poput Hrvata porijeklom s područja današnje Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Isto tako iseljenici s područja Hrvatske drugih nacionalnosti kao što su Talijani, Mađari, Srbi i drugi po dolasku u zemlje useljenja u najvećemu broju pristupali su svojim nacionalnim zajednicama, a ne hrvatskima.
S obzirom na sve istaknuto pod pojmom „iseljeništvo“ kako ga je uobičajeno koristiti podrazumijevaju se osobe i organizacije aktivne u ime pojedine iseljeničke skupine, pri čemu se pripadnost iseljeničkoj zajednici potvrđuje kao oblik prakse i jasnoga iskaza pojedinca ili grupe. Pri tome je važno istaknuti da je prije svega riječ o individualnoj praksi, a tek je manji dio osoba koje se predstavljaju identitetom nacije podrijetla aktivan u sklopu dijasporskih organizacija, klubova i društava.
S obzirom na ekstremne društveno-političke promjene koje je Hrvatska iskusila tijekom 20. stoljeća, aktivnost iseljenika i njihovih nasljednika prvenstveno je bila obilježena političkim stavom u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla. Tu perspektivu osnažuju historiografska istraživanja koja su uglavnom usmjerena na političko djelovanje iseljenika. Posebno je to naglašeno i jer je dostupnost arhivskih materijala vezanih uz tu temu mnogo šira, a o drugim aspektima razvoja pojedinih zajednica izvora za proučavanje mnogo je manje. No unutar hrvatskih društava i organizacija diljem svijeta odvijao se vrlo složen i dinamičan svakodnevni život. Stoga kada je riječ o iseljeništvu, odnosno dijaspori nije dovoljno govoriti o razlikama između zajednica u različitim državama ili na kontinentima već se heterogenost dijaspore dodatno očituje po unutargrupnoj diferencijaciji prema nizu strukturnih obilježja kao što su pripadnost pojedinomu iseljeničkom valu, generaciji, regiji podrijetla, profesionalnoj i obrazovnoj strukturi, rodu itd. Tek uzimajući u obzir sve te elemente moguće je fenomen dijaspore shvatiti u njegovoj složenosti.
sučeljavanje, naobrazba, ovladavanje, vrjednovanje, identitet
