Nakon što je Njemački Reich odlučio napasti i uništiti Jugoslaviju, Nijemci su kontaktirali Vladka Mačeka, vođu Hrvatske seljačke stranke (HSS), jer su željeli da on nakon sloma Jugoslavije preuzme vodstvo neovisne Hrvatske. Maček je tu ponudu odbio, nakon čega su se Nijemci obratili ustašama. Ustaše su djelovale kao terorističko-revolucionarna organizacija čiji je cilj bio srušiti Kraljevinu Jugoslaviju i proglasiti hrvatsku državu na njezinomu „narodnom i povijesnom području“.
Predstavnik ustaške organizacije u domovini Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) 10. travnja 1941. u Zagrebu, kada je u grad ušla njemačka vojska. I Kraljevina Italija podržavala je ustaše, iako je nakon atentata na jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića 1934. godine, kojega su organizirale ustaše, ograničila njihovo djelovanje na svome teritoriju. Nakon napada na Jugoslaviju, Talijani su omogućili skupini ustaša na čelu s Antom Pavelićem da se vrate u Hrvatsku. Ustaše su do svojega cilja došle uz pomoć Hitlera i Mussolinija. Ta činjenica, uz unutarnje slabosti ustaške vlasti, vodit će do podređenosti i ovisnosti NDH-a o Njemačkoj i Italiji. NDH je demarkacijskom crtom bila podijeljena na njemačko i talijansko interesno područje. Talijani su formalno bili saveznici ustaša, ali im nije odgovarala stabilna NDH, dok Nijemci nisu imali teritorijalne pretenzije prema NDH-u. Berlin je dao potporu stvaranju NDH-a, a na početku se nije namjeravao u većoj mjeri uplitati u unutarnje stanje u novoj državi.
U sklopu napada na Jugoslaviju, talijanska vojska zaposjela je hrvatsko područje uz Jadran. Nakon toga započeli su talijanski pregovori s Pavelićem o razgraničenju između NDH-a i Italije. Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. dijelovi Dalmacije sa Splitom i Šibenikom, najveći dio dalmatinskih otoka kao i Sušak i dijelovi Hrvatskoga primorja ušli su u sastav Italije. Tijekom spomenutoga napada na Jugoslaviju, Mađari su, iskoristivši priliku, okupirali i anektirali Međimurje, iako tu aneksiju vlasti NDH-a nisu priznavale. Razgraničenje prema istoku bilo je povoljnije za NDH i u njezin sastav ušla je cijela Bosna i Hercegovina i Srijem.
NDH s površinom od 101 200 45 km2, imala je oko šest milijuna i šesto tisuća stanovnika: oko tri milijuna i tristo tisuća Hrvata, oko milijun i devetsto tisuća Srba i oko sedamsto tisuća bosansko-hercegovačkih muslimana. Ustaše su težile pridobiti naklonost bosansko-hercegovačkih muslimana, čije je hrvatstvo u 19. stoljeću isticao hrvatski političar Ante Starčević, na koga su se ustaše i pozivale. Osim navedenih, u NDH-u je još živjelo oko sto i sedamdeset tisuća Nijemaca i oko četrdeset tisuća Židova.
Ustaškomu pokretu pristupio je i dio članova HSS-a. Ustaški pokret nakon dolaska na vlast organizira se po uzoru na talijanske fašiste i njemačke nacionalsocijaliste, kao jedini politički pokret koji je trebao voditi novu državu, na čelu s poglavnikom Pavelićem. Vlasti NDH-a donijele su cijeli niz zakonskih odredbi i drugih mjera usmjerenih protiv Židova i Roma kao i protiv Srba.
U ljeto 1941. srpsko stanovništvo u raznim dijelovima NDH-a diglo se na ustanak, nakon što je bilo izloženo protusrpskim mjerama i teroru. Ovaj ustanički pokret postupno će se razdvojiti na međusobno suprotstavljeni partizanski pokret – predvođen KPJ-om – i četnički pokret – koji je težio obnovi Kraljevine Jugoslavije.
Talijani su iskoristili ustanak da bi njihova vojska u ljeto 1941. okupirala obalni pojas NDH-a (od Gorskoga kotara, preko Like, sjeverne Dalmacije pa do istočne Hercegovine i Dubrovnika). U tomu su području Talijani preuzeli nadzor nad vlastima NDH-a, a postupno su uspostavili suradnju s četnicima.
Bio je to početak stanja u kojemu vlasti NDH-a više nisu nadzirale značajne dijelove svojega teritorija. Borbe protiv ustanika, odnosno kasnije protiv partizanske vojske trajat će tijekom cijeloga rata. Postupno će sve veću ulogu u tim borbama imati njemačka vojska preuzimajući zapovjedništvo nad domobranskim i ustaškim postrojbama. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, NDH je poništila Rimske ugovore iz svibnja 1941. i uspostavila vlast u dijelovima Dalmacije koje je do tada anektirala Italija. Ustaše su prema kraju rata sve više ovisile o Njemačkoj.
Na samomu kraju rata, NDH je na rijeci Dravi, u Srijemu i istočnoj Bosni postala dio istočne europske bojišnice. S njemačkim porazom i kapitulacijom, najviše vlasti NDH-a i njezine oružane snage kao i dio hrvatskih civila, zajedno s njemačkom vojskom, krenuli su u povlačenje prema Austriji, da bi potom bili prisiljeni predati se Jugoslavenskoj armiji. NDH je do samoga kraja ostala vezana uz Njemačku, a njemački poraz značio je i nestanak NDH-a jer savezničke sile nisu razmatrale mogućnost njezina opstanka, nego su se opredijelili za obnovu Jugoslavije.
Izvori uz slikovne priloge:
Podjela NDH na velike župe. Izvor: Izvor: Spomen-knjiga prve obljetnice Nezavisne Države Hrvatske, 10. 4. 1941. – 10. 4. 1942. Zagreb: Državni izvještajni i promičbeni ured u Zagrebu, 1942.
Državna zastava i grb NDH. Izvor: Zakonska odredba o državnom grbu, državnoj zastavi, Poglavnikovoj zastavi, državnom pečatu, pečatima državnih i samoupravnih ureda. Objavljeno u: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe, proglašene od 11. travnja do 26. svibnja 1941., Knjiga I. (Svezak 1. – 10.). Ur. A. Mataić. (Zagreb: St. Kugli, 1941.).
sučeljavanje, naobrazba, ovladavanje, vrjednovanje, identitet
