U povijesti moderne hrvatske države Domovinski rat ima posebno važno pa i prijelomno mjesto. Riječ je o višedimenzionalnomu i slojevitomu fenomenu koji se uz brojne druge aspekte (društvene, vojne, političke, humanitarne, žrtvoslovne, međunarodne, medijske, pravne, duhovne i dr.) može i treba vrjednovati i s demografskoga motrišta. Uska povezanost rata i demografije ponajviše se očituje u veličini i strukturi kratkoročnih i dugoročnih demografskih ratnih gubitaka. U tomu smislu razlikujemo: direktne demografske gubitke – koje čine izravni ljudski gubitci („ratni mortalitet“) i migracijski gubitci (progonstvo/izbjeglištvo) – te indirektne demografske gubitke – koji se odnose na gubitke nataliteta i prirodne promjene u ratu. Kategorija direktnih demografskih gubitaka može se empirijski utvrditi metodom osobne identifikacije prema bazama/evidencijama stradalih u ratu, dok se kategorija indirektnih demografskih gubitaka može samo procijeniti matematičkim putem. Pretpostavka istraživanjima demografskih ratnih gubitaka Hrvatske podrazumijeva primjenu objektivne znanstvene metodologije i jasne terminologije, korištenje vjerodostojnih statističko-demografskih, arhivskih i drugih izvora te poznavanje općega demografskog, povijesnog i društvenog konteksta u kojemu se odvijala srbijanska oružana agresija na Hrvatsku.
Utvrđeni demografski ratni gubitci pokazatelj su intenziteta i karaktera ratnoga sukoba, pomažu u prosudbi počinjenih ratnih zločina te su nezaobilazan čimbenik u vrjednovanju širih demografskih, društvenih i ekonomskih uzroka i posljedica rata. Budući da još uvijek nije dovršen i objavljen konačan popis poginulih i nestalih time nije utvrđena ni cjelovita bilanca i struktura ukupnih demografskih gubitaka Hrvatske u Domovinskomu ratu. Prema do sada utvrđenim činjenicama i procjenama, tijekom Domovinskoga rata poginulo je, umrlo zbog posljedica ranjavanja i nestalo približno dvadeset tisuća osoba, gubitci nataliteta procijenjeni su na deset tisuća nerođene djece, a migracijski gubitci iznosili su približno četiristo pedeset tisuća stanovnika, što znači da je ukupan demografski ratni gubitak Hrvatske u Domovinskomu ratu dosegnuo (procijenjenih) četiristo osamdeset tisuća stanovnika. S obzirom na to da je između 1991. i 2001. broj ukupnoga stanovništva Hrvatske smanjen za gotovo tristo pedeset tisuća osoba (s 4 784 265 na 4 437 460), razvidno je da su demografski ratni gubitci najvažniji čimbenik depopulacije, ali i to da je dio demografskih gubitaka kompenziran doseljavanjima tijekom rata i u poratnomu razdoblju, uglavnom Hrvata iz Bosne i Hercegovine i Srbije, kao i povratnim migracijskim strujama u ratu izbjegloga stanovništva. Veličina i struktura demografskih gubitaka značajno je utjecala na ubrzavanje negativnih promjena u prostornomu razmještaju stanovništva, prirodnoj dinamici te migracijskoj i demografskoj bilanci, kao i promjena demografskih struktura, ponajprije biološke (ubrzanje procesa demografskoga starenja) i etničke strukture naseljenosti (homogenizacija, odnosno „kroatizacija“ etničkoga sastava).
sučeljavanje, naobrazba, ovladavanje, vrjednovanje, identitet
