Atentat na Franju Ferdinanda u Sarajevu u svjetskoj historiografiji označen je kao povod za izbijanje Prvoga svjetskog rata. Iako o samomu atentatu zapravo ne postoje činjenične nepoznanice, interpretacijske pozicije nerijetko se razlikuju.
Ono što je neupitno i jednoznačno jest da su u atentatu 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu ubijeni austro-ugarski prijestolonasljednik, nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija. Neposredni izvršitelji atentata bili su pripadnici organizacije Mlada Bosna, predvođeni Gavrilom Principom.
No što je prethodilo takvomu razvoju situacije i stvaranju jedne takve organizacije (Mlade Bosne) koja je nedvojbeno imala terorističke metode djelovanja, pa se i sam atentat može okarakterizirati kao teroristički čin?
Naime za razumijevanje samoga atentata i okolnosti koje su do njega dovele potrebno je imati u vidu zaključke Sanstefanskoga mira i pogotovo Berlinskoga kongresa iz 1878. godine. Time je dogovoreno austro-ugarsko starateljstvo nad Bosnom i Hercegovinom, što je ujedno bio i uvod u austro-ugarsku aneksiju BiH-a 7. listopada 1908. godine. Ovime su samo produbljene i zaoštrene ranije austro-ugarske i srpske konfrontacije, prije svega oko panslavenske ideje stvaranja južnoslavenske države. Srbija je sebe vidjela u ulozi balkanskoga Pijemonta, posebice po završetku Balkanskih ratova, a na tomu putu stajala joj je upravo Austro-Ugarska.
Animozitet spram Monarhije javljao se i na tlu Bosne i Hercegovine gdje su se s vremenom intenzivirale protumonarhijske, nacionalističke, ali i anarhističke tendencije koje su idejnu i organizacijsku potporu imale i u Srbiji i u Hrvatskoj. Važan korak k realizaciji tih tendencija bilo je stvaranje Mlade Bosne. Riječ je o organizaciji koja se nadahnjivala revolucionarnim mislima i kojoj su u ostvarenju političkih i kulturnih ideja atentati na nositelje vlasti bili poželjan modus operandi. Njezini članovi zagovarali su politički program ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca, a neki i partikularne nacionalističke ideje. Svima je pak zajedničko bilo protivljenje i otpor dominaciji Austro-Ugarske na teritoriju BiH-a, ali i Balkana općenito.
Saznavši da će u ljeto 1914. godine nadvojvoda Franjo Ferdinand posjetiti Sarajevo, uzak krug protivnika Monarhije mjesecima priprema atentat na austro-ugarskoga prijestolonasljednika. Pri samomu činu atentata ubijaju i njegovu suprugu Sofiju. Svi sudionici i pomagači atentata uhvaćeni su. Osim Gavrila Principa ključni sudionici bili su Nedjeljko Čabrinović i Trifko Grabež, a u svemu su još sudjelovali: Vaso Čubrilović, Danilo Ilić, Muhamed Mehmedbašić i Cvjetko Popović. Osuđujuća presuda izrečena im je krajem listopada 1914. godine.
Potporu Mladoj Bosni najviše su davali srpski nacionalistički krugovi, prije svega tajna organizacija Narodna obrana. Riječ je o organizaciji koja je stvorena 1908. s ciljem promoviranja srpskih nacionalnih i kulturnih interesa, ali koja se okretala subverzivnim aktivnostima usmjerenim prema Austro-Ugarskoj. Radikalna frakcija Narodne obrane stvorila je 1911. tajnu organizaciju Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka). Ona je Mladoj Bosni pružila potrebnu podršku za izvršenje atentata na austrougarskoga nadvojvodu. Umiješanost srpske države u atentat, organizacijom Crna ruka kojom je zapovijedao čelnik obavještajne službe srpskoga generalštaba, potpukovnik Dragutin Dimitrijević Apis, bila je jasna, a dokazi su se nizali u sudskim procesima. Stoga se osim o terorističkomu aktu u obliku atentata kojega su počinili pripadnici i pomagači Mlade Bosne u ovom slučaju može govoriti i o državno sponzoriranomu terorizmu Kraljevine Srbije koja je preko svoje vojnoobavještajne službe bila umiješana u jedan od najznačajnijih atentata u povijesti. Austro-Ugarska je držeći Kraljevinu Srbiju suodgovornom za atentat postavila ultimatum na koji Srbija nije u potpunosti pristala te joj je Monarhija 28. srpnja 1914. objavila rat. Uslijedile su četiri godine vihora svjetskoga rata koji je umnogome promijenio geopolitičku sliku svijeta i kojim su nestale neke velike sile, među kojima i Austro-Ugarska.
sučeljavanje, naobrazba, ovladavanje, vrjednovanje, identitet
